English
Kada koristimo prirodne resurse i pretvaramo ih u naše svakodnevne proizvode, vršimo pritisak na okoliš. Kada te proizvode i materijale koristimo samo jednom prije nego što ih bacimo, trošimo naše prirodne resurse. Mogli bismo ponovno upotrijebiti mnogo više od onoga što izvlačimo sa Zemlje, ali mora postojati tržište, mjere zaštite i spremnost svih aktera – od tvrtki koje proizvode proizvode do lokalnih vlasti koje upravljaju otpadnim sustavima – kako bi se to učinilo.
Pitanje oko upravljanja materijalima je hitno, a vrijeme za djelovanje je sada. Gubimo šume i travnjake dok skupljamo materijale, zagađujemo oceane odbacujući nepotrebno bačene predmete i zagađujemo zrak jer trošimo više energije i izbacujemo emisije ugljika povlačeći dodatne resurse sa Zemlje umjesto da obnavljamo materijale koji mogao ponovno upotrijebiti.
Ako udružimo industriju, nevladine organizacije i lokalne samouprave, možemo stvoriti sustav suradnje koji produžuje život naših prirodnih resursa. Ali svi moramo surađivati. Moramo iskoristiti sve svoje snage da bismo imali značajan utjecaj.
Ne radi se samo o oporavku što većeg broja materijala; radi se o zaštiti sebe i našeg planeta. Ako razmišljamo drugačije, s manje možemo učiniti više. A ako smo se obvezali to činiti zajedno, držat ćemo svoje prirodne resurse sjajnim za buduće generacije.
Puno toga moglo bi poći po krivu – cijena materijala mogla bi pasti i tada jedna od tvrtki u lancu možda neće moći raditi. Ili se programi sakupljanja možda neće dobro priopćiti javnosti, tako da kvaliteta prikupljenog materijala pati. Zato je presudno zauzeti cjelovit stav i uključiti širok spektar dionika.
