English
Svi smo čuli za ozonske rupe i njihovo štetno djelovanje. No što su zapravo ozonske rupe i ozon, te čemu on služi? Jeste li znali da razlikujemo 2 “vrste” ozona u atmosferi?
Ozon (O3) je bezbojni plin sastavljen od 3 atoma kisika. Kemijski je vrlo aktivan i lako reagira s velikim brojem drugih tvari. Karakteristično se nalazi na 2 mjesta u atmosferi, a s obzirom na to gdje se nalazi može biti „dobar“ ili „loš“.
Dobar ozon
„Dobar“ ozon nalazi se u gornjoj atmosferi, na visini od otprilike 10-50 km, a nazivamo ga i stratosferskim ozonom. Ovdje je on poželjan zato što posve upija štetno UV-C zračenje, a upija i gotovo cjelokupno UV-B zračenje te oko 50% UV-A zračenja koje dolazi sa Sunca i time nas štiti od štetnih zraka. U suprotnom bi Sunce sasvim steriliziralo Zemlju.
Ozon nastaje kada se kisik (O2) uz pomoć sunčeve svjetlosti razdvoji na pojedinačne atome kisika. Ti pojedinačni atomi mogu se ponovno spojiti kako bi stvorili O2, ili se mogu spojiti s drugim molekulama O2 kako bi napravili ozon (O3).
Uništava se kada reagira s molekulama koje sadrže dušik, vodik, klor ili brom. Neke od tih molekula javljaju se prirodno tako da postoji ravnoteža između stvaranja i uništavanja ozona. Međutim, ljudi su stvorili druge spojeve poput CFC (klorofluorougljika) koji su se često koristili u rashladnim uređajima, stiroporu i nekim sprejevima čime se ova ravnoteža ozbiljno remetila i ozonski sloj postajao sve tanji. Područja tankog ozonskog sloja nazivamo ozonskim rupama, a kada govorimo o njima misli se isključivo na ovaj „dobar“, stratosferski ozon.
Koliko je ovaj dio atmosfere bitan za ljude govori i to da je Montrealski protokol, kojim se ograničava proizvodnja određenih freona s ciljem zaštite ozonskog omotača, potpisan od strane svih država. Također, svake se godine 16. rujna obilježava Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača.
Loš ozon
Osim u stratosferi, ozon nalazimo i pri tlu gdje je on „loš“ – njega nazivamo troposferskim ili prizemnim ozonom. Prizemni ozon je zagađivač zraka štetan za živa bića i glavni je sastojak smoga.
„Loš“ ozon se ne emitira direktno u atmosferu već nastaje fotokemijskim reakcijama sa dušikovim oksidima (NOX) i hlapljivim organskim spojevima. Dakle, prizemni ozon nastaje kada onečišćujuće tvari koje emitiraju motorna vozila, elektrane, industrijski kotlovi, rafinerije, kemijska postrojenja i ostalo, kemijski reagiraju u prisutnosti topline i sunčeve svjetlosti. Velike količine prizemnog ozona zato se najčešće javljaju tijekom vrućih i sunčanih dana.
Ozon može utjecati na osjetljivu vegetaciju i ekosustave, uključujući šume, parkove, utočišta za divlje životinje i na divljinu, a posebno može uzrokovati štetu tijekom sezone rasta vegetacije otežavajući rast i fotosintezu osjetljivih biljaka te povećavajući njihov rizik od bolesti. S obzirom na to da je ozon moćan oksidans, kod ljudi može iritirati dišne puteve, pa su najrizičnije skupine ljudi astmatičari, stariji i djeca te ljudi koji rade na otvorenom.
Na interaktivnoj mapi mogu se pronaći sadašnje razine prizemnog ozona sa raznih postaja u Europi. Iako se problem stratosferskog ozona, odnosno ozonskih rupa, ublažio primjenom Montrealskog protokola, problem velikih količina prizemnog ozona još uvijek je prisutan. Dobre vijesti su da svaka osoba može pomoći smanjenjem korištenja osobnog automobila na minimum – štednjom električne energije, korištenjem sredstava za čišćenje koja ne štete okolišu i sl.
Izvori:
https://ozonewatch.gsfc.nasa.gov/facts/SH.html
https://www.epa.gov/ground-level-ozone-pollution/ground-level-ozone-basics
https://www.awe.gov.au/environment/protection/ozone/ozone-science/antarctic-ozone-hole
https://www.eea.europa.eu/data-and-maps/explore-interactive-maps/up-to-date-air-quality-data
https://klimatskepromjene.hr/kako-je-montrealski-protokol-ujedinio-svijet/
https://www.airnow.gov/education/what-you-can-do/
