English
Republika Hrvatska jedna je od tri zemalja s najvećim kumulativnim udjelom šteta u svom GDP koje su nastale zbog ekstremnih klimatskih događaja. Posljedice su neizbježne. Preostaje ublažavanje klimatskih promjena u budućnosti i ublažavanje posljedica klimatskih promjena sada. Ublažavanje klimatskih promjena u budućnosti znači energetska tranzicija i održivi razvoj. Dok ublažavanje posljedica klimatskih promjena sada zapravo znači prilagodba na njih. Prilagodba na neizbježne posljedice klimatskih promjena počinje s kvalitetnom procjenom rizika.
Hrvatska vlada je u ožujku ove godine donijela treću Procjenu rizika od katastrofa za Republiku Hrvatsku. Procjena rizika predstavlja temelj drugim strateškim i planskim dokumentima u sustavu upravljanja rizicima od katastrofa. Procijenjeno je 16 rizika koji se odnose na rizike pojedinačnih nepogoda. Mogući domino efekt nepogoda, gdje jedan događaj može utjecati na drugi događaj vezan uz neku prijetnju ili više njih, razmatran je u prethodnoj Procijeni rizika iz 2019. godine. Od mogućih kombinacija s utjecajem na nacionalnoj razini, u Procjeni rizika iz 2019. odabran je takozvani složeni rizik gdje se razmatraju poplave uzrokovane snažnim potresom u Gradu Zagrebu.
Iako je navedeni složeni rizik potres – poplava uzet u obzir zbog procijenjenih katastrofalnih posljedica, zbog iznimno male vjerojatnosti pojavljivanja svrstan je u prihvatljive rizike. Stoga se metode smanjivanja ovog rizika ne smatraju prioritetnima. No realnost je daleko bogatija da bi joj se na temelju nekoliko definicija i procjena oduzela sposobnost. Klimatske promjene ne mijenjaju samo okoliš i vremenske uzorke, već i njihove međuodnose. Zbog toga nam prošlost kao referentno stanje ne mora biti od pomoći – mijenjaju se odnosi, intenziteti događaja, a nekima naši mjerni uređaji nisu ni svjedočili. Drugim riječima, vjerojatnost pojavljivanja neke nepogode nije konstantna u promjenjivoj klimi niti neovisna varijabla u odnosu na druge nepogode.
Procijenjeni su rizici i za zelene i plave površine: invazivne vrste, požar na otvorenom, zaslanjivanje tla, onečišćenje mora. Ali se pod smanjenje rizika od katastrofa smatraju samo indikatori koji se odnose na život i zdravlje ljudi, gospodarstvo, infrastrukturu, društvenu stabilnost i politiku. Posljedice ekstremnih događaja na prirodnim (neurbanim) površinama možda neće kratkoročno negativno utjecati na nacionalnoj razini, ali dugoročno može dovesti do teško zaustavljive degradacije. Drugim riječima, ono što se danas smatra negativnom posljedicom malih razmjera na prirodnim površinama, sutra može biti katalizator negativnih posljedica većih razmjera.
Nekoliko je nedostataka u Procjeni rizika od katastrofa, a rješenje se svodi na manje pojednostavljenu perspektivu koja istražuje složene događaje (eng. compound events). Generalno je opisan kao kombinacija nekoliko pokretača i/ili klimatskih nepogoda koji dovode do okolišnih i društvenih rizika, stoga se govori o složenom riziku. Složeni se događaj sastoji od kombinacije pokretača i nepogoda koji su statistički ovisni te ta ovisnost mora biti uključena u račun rizika. Složeni događaji se razlikuju od svojih pojedinačnih komponenti po vjerojatnosti pojavljivanja i po utjecaju.
Rujanske poplave u Srednjoj Europi, uzrokovane rijetkom kombinacijom meteoroloških faktora, predstavljaju primjer složenog događaja. Složeni događaji mogu biti sastavljeni od pokretača i nepogoda koji djeluju istovremeno, ali i od onih čije komponente ne djeluju istovremeno. Primjer takvog složenog događaja je grmljavinsko nevrijeme koje je ovog kolovoza izazvalo požare u Dalmaciji. Udar munje, kao pokretač, izazvao je požar. Dok je suša, koja je povećala količinu lako gorivog prirodnog materijala, doprinijela razornom učinku.
Nekoliko karakteristika složenih događaja:
- Pokretači i nepogode su statistički ovisni;
- Nestacionarni se procesi mijenjaju u vremenu i prostoru zbog čega se može mijenjati i statistička ovisnost;
- Vjerojatnost nastajanja složenog događaja je veća od samog zbroja pojedinačnih vjerojatnosti pokretača i nepogoda koje ga čine;
- Kada se promatraju složeni događaji, rijetke pojave postaju nam predvidive;
- Ekstreman složeni događaj može biti kombinacija nepogoda koje samostalno nisu ekstremnog utjecaja;
- Neki složeni događaji nisu zabilježeni u prošlosti.
Ove je godine objavljeno istraživanje (Deng et al., 2024.) o složenom događaju suša – ekstremne oborine (eng. compound drought – extreme precipitation event, CDEP event). Radi se o učinku sukcesivnog pojavljivanja nepogoda. Istraživanje se odnosilo na to koliko se često podudaraju ove dvije nepogode.
U razdoblju od 1985. do 2014. godine promatrani su intervali od 1, 2 i 3 mjeseca između suše i ekstremnih oborina. Prethodna istraživanja pokazala su da je tlu potrebno tri mjeseca da se oporavi i vrati na stanje prije suše. Budući da suša smanjuje kapacitet tla za upijanje oborinske vode i povećava površinsko otjecanje, pojava ekstremnih oborina unutar 3 mjeseca od suše može imati potencijalno razoran učinak.
Globalne srednje podudarnosti su 24 % za CDEP u intervalu od 1 mjeseca (CDEP1), 10 % za CDEP2 i 7 % za CDEP3. Što znači da je, globalno, 24 % suša bilo popraćeno ekstremnim oborinama nakon jednog mjeseca. Postotak iznosa većeg od 20 % podudarnosti za CDEP1 se pojavio na oko 57 % kopna globalno, a ovdje spada i skoro cijela Europa.
Projicirane globalne srednje vrijednosti pokazuju povećanje podudarnosti za vrijednosti od oko 15 %, 8 % i 3 % za globalno zagrijavanje od 1,5 °C, za CDEP1, CDEP2 i CDEP3 respektivno. Ove se vrijednosti povećavaju i do duplo u scenariju globalnog zagrijavanja od 2 °C.
Klimatske promjene su već intenzivirale globalni hidrološki ciklus zbog čega takav karakter poprimaju i sušna i oborinska razdoblja. Također je zabilježen porast broja suša i ekstremnih oborina u različitim scenarijima u usporedbi s prošlošću. Zbog toga je veća vjerojatnost da će se unutar kritična tri mjeseca, potrebna tlu za oporavak od suše, pojaviti i ekstremne oborine.
Trenutni način kvantifikacije rizika se dobiva promatranjem pojedinačnih nepogoda što dovodi do podcjenjivanja veličine rizika i precjenjivanja učinkovitosti mjera. Cilj istraživanja i analiziranja složenih procesa je bolja kvantifikacija rizika, a prema tome i prilagodba na neizbježne posljedice klimatskih promjena. Problem ne leži u razumijevanju potrebe za ovakvim načinom analize rizika, već u shvaćanju međusobnih odnosa i procesa. Napredak se postiže kroz interdisciplinarnu suradnju, a najbolje je započeti odmah.
Izvor: Croatia sustainability –SDGs and the environment – Global CSR Global CSR
