Pariškim sporazumom, države članice UN-a složile su se da će smanjiti emisije stakleničkih plinova kako bi zadržale porast prosječne globalne temperature na razini znatno nižoj od 2 °C iznad predindustrijskih razina i uložile napore da se porast temperature ograniči na 1,5 °C iznad predindustrijskih razina. Međutim, globalni napori za postizanje ovih temperaturnih ciljeva i dalje su nedostatni.
Modeli pokazuju da bi zagrijavanje za 1,5 °C moglo biti postignuto već 2030-ih
S obzirom na jasne dokaze o ubrzanim klimatskim učincima, teme o preostalom vremenu dostizanja globalnih pragova od velikog su interesa. Studija, objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences, pružila je nove dokaze da je globalno zatopljenje na putu da dosegne 1,5 °C iznad predindustrijskog prosjeka početkom 2030-ih, bez obzira na to koliko emisije stakleničkih plinova porastu ili padnu u nadolazećem desetljeću. Analiza se sastojala od kombinacije globalnih klimatskih modela, strojnog učenja i povijesnih promatranja klime kako bi se predvidjelo očekivano vrijeme do postizanja specifičnih pragova globalnog zagrijavanja u različitim klimatskim scenarijima.
Potvrde o mogućem postizanju temperaturne granice potiču sustavno istraživanje tzv. „putanja prekoračenja“. Prema IPCC-u, gotovo je neizbježno da ćemo privremeno premašiti temperaturni prag od 1,5 °C, ali bismo se mogli vratiti ispod njega do kraja stoljeća. Vremensko razdoblje u kojem se zagrijavanje povećava preko 1,5 °C, a zatim se ponovno smanji, naziva se klimatsko prekoračenje.
Prekomjerni oslonac na reverzibilnost nakon prekoračenja
Nedavno objavljena studija pokazuje da se klimatske promjene i povezani rizici razlikuju nakon klimatskog prekoračenja u odnosu na svijet u kojem je prekoračenje izbjegnuto. Znanstvenici su ustanovili da je smanjenje emisija učinkovitiji mehanizam u smanjenju klimatskih rizika u odnosu na stabiliziranje zagrijavanja nakon prekoračenja, posebno kada je riječ o porastu razine mora i promjenama u zaleđenim dijelovima Zemlje (kriosferi).
Svijet je već u prosjeku 1,29 °C topliji nego što je bio prije nego što je započelo izgaranje fosilnih goriva. Utjecaji zagrijavanja vidljivi su kroz češće šumske požare, ekstremnije kiše i poplave te duže, intenzivnije toplinske valove. Znanstvenici predviđaju da će svaki djelić stupnja globalnog zatopljenja pojačati posljedice za ljude i ekosustave. S porastom prosječnih temperatura, vjerojatnije je dostizanje pragova, tzv. prijelomnih točaka, koji uzrokuju ekstremnije posljedice, poput otapanja velikih polarnih ledenih ploča ili masovnog odumiranja šuma.
Spomenuta studija iznosi dva ključna zaključka u vezi sa smanjenjem klimatskih rizika u scenarijima klimatskog prekoračenja:
- Kako bi se smanjili veliki klimatski rizici tijekom 21. stoljeća, potrebno je što prije ubrzati smanjenje emisija. Time bi se usporio porast temperatura i smanjio vrhunac zagrijavanja. Ova strategija smanjenja emisija smatra se jedinim sigurnim načinom da se, ako ne izbjegnu, onda barem minimaliziraju ozbiljne posljedice poput porasta razine mora i prelaska nepovratnih klimatskih pragova.
- Izgradnja mehanizma za uklanjanje ugljika (CDR) kako bi se spriječili dugoročni klimatski rizici, posebno oni koji proizlaze iz neočekivanih klimatskih povratnih sprega.
Izvori teksta:
Izvor slike: Pexels