Alarmantne stope gubitka biološke raznolikosti diljem svijeta jasno su pokazale da klasičan način upravljanja oporavkom biološke raznolikosti nije dovoljan. Kako bi se to riješilo, gotovo 200 zemalja obvezalo se na aktivno “uključivanje” ili integraciju ciljeva bioraznolikosti u politike i planove. Međutim, istraživanja koja su vodili Sveučilište Utrecht i UFZ Helmholz Centar za istraživanje okoliša sugeriraju da je to do sada bilo uglavnom neučinkovito.
“Uključivanje biološke raznolikosti” odnosi se na proces uključivanja pitanja biološke raznolikosti u različite sektore, politike i planove. Cilj je uključiti bioraznolikost u donošenje odluka u različitim sektorima kao što su poljoprivreda, šumarstvo, urbanističko planiranje i razvoj infrastrukture.
Gotovo 200 zemalja ratificiralo je Konvenciju UN-a o biološkoj raznolikosti (CBD) i obvezalo se na “savijanje krivulje gubitka biološke raznolikosti” od njezina prvog sastavljanja 1992. Uključivanje biološke raznolikosti sve je važnija strategija, a Globalni okvir za biološku raznolikost Kunming-Montreal, ratificiran 2022., smatra se “Pariškim sporazumom za prirodu”.
Trenutačni napori uključivanja nisu učinkoviti
Uključivanje ciljeva biološke raznolikosti u sektorske politike smatra se ključnim za rješavanje izravnih i neizravnih uzroka gubitka biološke raznolikosti. Ipak, istraživanje u kojoj su analizirane 43 studije na tu temu, pokazuje da su trenutačni napori neučinkoviti. “Ciljevi biološke raznolikosti često su nejasni, inicijative su “dodatne“, a ne integrirane, a resursi dodijeljeni oporavku biološke raznolikosti nisu dovoljni“, objašnjava glavni autor Hens Runhaar, profesor na Institutu za održivi razvoj Copernicus Sveučilišta Utrecht.
Proturječni ciljevi među sektorima i nejasne odgovornosti također otežavaju učinkovito uključivanje. Često se smatra da napori za očuvanje ili obnovu biološke raznolikosti podrazumijevaju gubitak produktivnosti u sektorima kao što su poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo. Međutim, sve je više naznaka koje govore suprotno. Povećanje biološke raznolikosti biljaka na travnjacima može pomoći mljekarima da postanu otporniji na suše, koje se češće javljaju zbog klimatskih promjena. “Ovaj diskurs, u kombinaciji s pretežno dobrovoljnim pristupom, također je pridonio neučinkovitosti uključivanja napora”, kaže Runhaar.
S pozitivne strane, napominju autori, gubitak biološke raznolikosti sve se više smatra rizikom među financijskim institucijama. Europska središnja banka izračunala je u svojem izvješću za 2023. da 75 % bankovnih kredita u eurozoni uvelike ovisi barem o jednoj usluzi ekosustava koja je ugrožena zbog gubitka bioraznolikosti. “To povećava financijski interes za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti”, kaže koautor Yves Zinngrebe, istraživač u UFZ Helmholtz centru za istraživanje okoliša u Njemačkoj.
Potrebni su i “štap” i “mrkva”
Kombinacija regulatornih mjera (“štapa”) i poticaja (“mrkva”) može biti učinkovitija od samih dobrovoljnih pristupa, kažu autori. Pravni zahtjevi za djelovanje u području biološke raznolikosti, zajedno s prikazivanjem koristi biološke raznolikosti različitim sektorima, mogli bi potaknuti veću predanost uključivanju. “Primjerice, povećana popularnost ‘urbanih rješenja temeljenih na prirodi’ koja istovremeno doprinose biološkoj raznolikosti, prilagodbi klimatskim promjenama, socijalnoj koheziji i zdravom urbanom životu, sugerira da su win-win mjere moguće”, kaže Runhaar, “ali takav način razmišljanja još nije široko prihvaćen.”
Izvor teksta: Utrecht University. “To bend the curve of biodiversity loss, nature recovery must be integrated across all sectors.” ScienceDaily. ScienceDaily, 2 May 2024.
Izvor slike: Freepik