Uglavnom prevladava pretpostavka da sve šume i gospodarenje šumama doprinosi ublažavanju klimatskih promjena. No, novije analize ukazuju da to nije nužno točno, posebice kad je u pitanju Europa gdje je sve veći udio četinjača smanjio „skladišni kapacitet ugljika“ šuma.
Za otpadni papir i drvo, „zasluga za spremljeno drvo“ uključivalo je procjenu promjene „šumskog spremnika ugljika“ (veće nakupljanje ugljika u prašumi). Istodobno, razmotrena je mogućnost da primarna drvena građa “sačuvana” recikliranjem ne ostane u šumi već se koristi umjesto nje za energiju.
Rezultirajuće smanjenje stakleničkih plinova (zamjena fosilnih goriva) pripisano je upotrebljenom materijalu koji to omogućava.
Od 1750. do 1850. oko 190 000 četvornih kilometara europske šume posječeno je za gorivo i za krčenje zemljišta za poljoprivredu. Šume su se oporavile na površini koja je dvostruko veća od te veličine, ali brzorastuće četinjače zamijenile su listopadno drveće na otprilike 633.000 četvornih kilometara šume zbog interesa za sječu drva. Iako europske šume i dalje troše ugljik, promjena u sastavu znači da danas drže 3,1 milijardu tona manje nego 1750. godine.
Analiza modeliranja također je uzela u obzir lokalni klimatski utjecaj stabala koja utječu na temperature ispuštanjem vode u atmosferu evapotranspiracijom te apsorpcijom ili odbijanjem sunčeve svjetlosti. Model sugerira da je pomak prema tamnim četinjačima, koji apsorbiraju više sunčeve svjetlosti i emitiraju manje vode, pridonio lokalnom zagrijavanju.
Gospodarenje šumama, tranzicija šuma i pokrivanje šumskim zemljištem trebaju se uzeti u obzir u klimatskim politikama. Trenutno to nije slučaj. Znastvenici upozoravaju da se gospodarenje šumama mora aklimatizirati u borbi protiv učinka klimatskih promjena.