Tim međunarodnih istraživača, uključujući i NASA-ine znanstvenike, stvorio je novu metodu za procjenu utjecaja promjena u šumama tijekom posljednja dva desetljeća na koncentracije ugljika u atmosferi.
Za procjenu su koristili zemaljske, zračne i satelitske podatke te osim boljeg razumijevanja ukupne uloge šuma u globalnom ciklusu ugljika dobili mogućnost razlikovanja doprinosa različitih tipova šuma. Time su potvrdili da su tropske šume odgovorne za najveću komponentu globalnih variranja ugljika, da apsorbiraju više ugljika od ostalih vrsta šuma te ispuštaju više ugljika u atmosferu uslijed krčenja šuma i propadanja.
Krčenje zemljišta za poljoprivredu, industriju i druge ljudske aktivnosti povećava ugljični dioksid u atmosferi, međutim, primarni uzrok globalnog povećanja ugljičnog dioksida tijekom prošlog stoljeća rezultat je ljudskih aktivnosti koje sagorijevaju fosilna goriva poput ugljena i nafte. U prirodnoj ravnoteži, drveće i druge biljke izvlače ugljični dioksid iz atmosfere.
Prema istraživačima, šume su kolektivno apsorbirale oko 15,6 milijardi metričkih tona ugljičnog dioksida iz Zemljine atmosfere svake godine između 2001. i 2019., dok su krčenje šuma, požari i drugi poremećaji u prosjeku ispuštali 8,1 milijardu tona ugljičnog dioksida godišnje. Procjenjuje se da šume širom svijeta apsorbiraju oko 7,6 milijardi metričkih tona, djelujući kao ponor ugljika otprilike 1,5 puta godišnje emisije iz cijelih Sjedinjenih Država.
Nova metodologija integrira skupove podataka iz brojnih izvora, uključujući terenska izvješća, zračne podatke i satelitska promatranja, kako bi se stvorio prvi dosljedni globalni okvir za procjenu toka ugljika, posebno za šume. Iako se ne očekuje da će se ishodi značajno promijeniti, nesigurnosti će se smanjiti, pružajući znanstvenicima jasniju sliku globalnog ciklusa ugljika i pomažući informiranju kreatora politike. Primjerice, studija pokazuje da se 27% neto ponora ugljika u šumskom svijetu nalazi unutar zaštićenih područja, poput nacionalnih parkova.