Ugljični otisak postao je jedna od centralnih mjera utjecaja na planet, posebno kada je riječ o klimatskim promjenama i održivosti. Učinkovito upravljanje i smanjenje individualnog i kolektivnog utjecaja ovisi o razumijevanju koncepata vezanih uz ugljični otisak.
Ugljični otisak je mjera ukupnih emisija stakleničkih plinova koju određena osoba, tvrtka ili država ispušta u atmosferu. Definirano prema Kyoto protokolu, ugljični otisak obuhvaća šest stakleničkih plinova: ugljikov dioksid, metan, dušikov oksid, hidrofluorougljike, perfluorougljike i sumporov heksafluorid. Obično se iskazuje u tonama emisija CO2 ekvivalenta po jedinci usporedbe – primjerice, godišnje, po kWh, po prijeđenom kilometru i slično.
U nastavku slijede najčešći mitovi vezani uz ugljični otisak potkrijepljeni jasnim objašnjenjima i primjerima kako bi se uklonile nejasnoće koje ih uzrokuju.
1. Važne su samo direktne emisije
Objašnjenje: Iako važne, direktne emisije su samo dio ukupnih emisija koje čine ugljični otisak. Neizravne emisije, poput kupljene električne energije, otpada nastalog u proizvodnji ili transport i distribucija dobara, imaju značajan udio u emisijama. Vrlo često najveći doprinos imaju neizravne emisije nastale u opsegu 3, koji je i najsloženiji.
Primjer: Proizvodnja pametnog telefona uključuje iskopavanje metala, proizvodnju komponenti, sastavljanje uređaja i njegov transport. Dakle, osim same upotrebe telefona, svaki od navedenih koraka doprinosi emisijama stakleničkih plinova.
2. Ugljični otisak obnovljivih izvora energije je nula
Objašnjenje: Obnovljivi izvori energije su važna komponenta u ublažavanju klimatskih promjena, ali ipak sudjeluju u stvaranju stakleničkih plinova. Kako bi se proizvela tehnologija, poput solarnih panela i vjetroagregata, uključeni su procesi rudarenja, rafiniranja i proizvodnje koji troše energiju i emitiraju stakleničke plinove. Također, transport komponenti i izgradnja infrastrukture rezultiraju emisijama. Iako obnovljivi izvori energije proizvode čistu energiju tijekom rada, održavanje, integracija u elektroenergetski sustav te krajnje upravljanje otpadom također pridonose ukupnom ugljičnom otisku.
Primjer: Prema izvješću Nacionalnog laboratorija za obnovljivu energiju, emisije solarnih fotonaponskih uređaja rezultiraju s otprilike 40 g CO2e/kWh. Ukupnim emisijama doprinose procesi ekstrakcije sirovina, proizvodnje materijala i modula, instalacija i postavljanje sa 60-70%, operativni procesi s otprilike 21-26%, a 5-20% dolazi od odlaganja na kraju životnog ciklusa. Ipak, ove emisije su 25 puta manje u odnosu na emisije tijekom životnog ciklusa fosilnog goriva – ugljena.
3. Ugljični otisak je isto što i ekološki otisak
Objašnjenje: Ekološki otisak je širi pojam od ugljičnog otiska. Ugljični otisak temelji se na emisijama stakleničkih plinova, dok ekološki otisak uključuje emisije kao jednu od komponenti, ali i čimbenike drugih utjecaja na okoliš poput korištenja zemljišta, vode i potrošnju resursa. Ekološki otisak je metoda koja određuje koliko su ljudi ovisni o prirodnim resursima. To je mjera koja pokazuje koliko je resursa iz okoline potrebno za podržavanje određenog načina života ili poslovanja. Najčešće se izražava u globalnim hektarima (gha) godišnje.
Primjer: Ugljični otisak kućanstva bile bi ukupne emisije stakleničkih plinova iz aktivnosti kao što su korištenje električne energije, grijanje, vožnja i proizvodnja otpada. Nasuprot tome, ekološki otisak pruža širu procjenu utjecaja kućanstva na okoliš, uključujući zemljište i vodu potrebnu za proizvodnju hrane, količinu vode koja se troši u kućanstvu, resursi potrebni za proizvodnju i transport dobara i usluga koji se koriste te zemljište potrebno za gospodarenje proizvedenim otpadom.
4. Kompenzacija ugljika (eng. carbon offset ) u potpunosti neutralizira emisije
Objašnjenje: Kompenzacija ugljika je mehanizam trgovanja ugljikom koji omogućuje subjektima, kao što su vlade ili tvrtke, da kompenziraju (tj. “nadoknade”) svoje emisije stakleničkih plinova ulaganjem u projekte koji smanjuju, izbjegavaju ili uklanjaju emisije. Primjeri takvih aktivnosti su sadnja šuma, ulaganje u obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost i tehnologije s niskim udjelom ugljika. Ovaj mehanizam ima važnost u smanjenju emisija stakleničkih plinova, no direktno smanjenje na izvoru emisija, odnosno prestanak emitiranja stakleničkih plinova učinkovitiji je pristup ublažavanja klimatskih promjena. Kompenzacija zapravo ne potiče zagađivače da prestanu proizvoditi stakleničke plinove, stoga se mora kombinirati s konkretnim akcijama za smanjenje vlastitih emisija i promicanjem održivih praksi.
Primjer: Emisije koje nastaju tijekom leta zrakoplovom mogu se kompenzirati ulaganjem u projekte pošumljavanja ili obnovljivih izvora energije, no polazni utjecaj leta na klimu ipak ostaje.
5. Ugljični otisak isključivo je pitanje okoliša
Objašnjenje: Klimatske promjene imaju široke društvene i ekonomske posljedice. S porastom globalnih temperatura, dolazi do sve češćih i intenzivnijih događaja poput suše, uragana, poplava. Ovi događaji imaju niz negativnih posljedica kojima utječu na poljoprivredu, smanjujući prinose, oštećuju infrastrukturu i utječu na ljudsko zdravlje. Sve to sa sobom nosi i velike financijske gubitke. Nestašice hrane i vode te otežani uvjeti za život povećavaju vjerojatnost sukoba i doprinose stvaranju društvene nejednakosti. Sve ove posljedice pokazuju da je smanjenje ugljičnog otiska ključno, ne samo za zaštitu okoliša, već i za očuvanje zdravlja, sigurnosti i stabilnosti društva.
Primjer: Povećani ugljični otisak pojačava učinak klimatskih promjena. Suše i toplinski valovi uzrokovani klimatskim promjenama mogu uništiti usjeve poput pšenice, kukuruza i riže, koje su osnovne namirnice za milijune ljudi diljem svijeta. Smanjenje prinosa usjeva direktno utječe na sigurnost hrane, povećavajući rizik od gladi, posebno u siromašnijim regijama koje ovise o lokalnoj poljoprivredi. Poljoprivrednici mogu doživjeti financijske poteškoće, što može dovesti do gubitka radnih mjesta i smanjenja proizvodnje. Ovo dodatno opterećuje lokalna gospodarstva i može potaknuti migracije iz ruralnih područja u gradove, radi potrage za boljim životnim prilikama.
Razumijevanje navedenih koncepata važno je radi stvaranja realističnog i učinkovitog pristupa smanjenju ugljičnog otiska. Informiranost pomaže u donošenju odluka i proaktivnom sudjelovanju u diskursu o klimatskim promjenama.