Svake godine,6. studenog, obilježava se Međunarodni dan prevencije izrabljivanja okoliša u vrijeme rata i oružanog sukoba, koji promiču Ujedinjeni narodi. Podaci koje je objavio Međunarodni odbor Crvenog Križa pokazuju da danas 83 milijuna ljudi živi na područjima koja oružane skupine u potpunosti kontroliraju. Prema Programu Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), nedostatak prirodnih resursa kao zlata, nafte ali i vode i plodnog tla, je uzrokovao čak 40% oružanih sukoba u posljednjih 60 godina.
Dok su razmjeri posljedica rata najčešće prikazani kroz gubitak ljudskih života, uništenje infrastrukture i raseljavanje stanovništva, okoliš postaje „tiha žrtva” sukoba. Izvori vode su zagađeni, tlo zatrovano i prepuno ratnih ostataka, usjevi spaljeni i šume posječene. Posljedice ratne devastacije okoliša su možda i najdugovječnije posljedice rata, a koje se preslikavaju i na sam život ljudi.
Primjerice, tijekom sukoba u Iraku, Islamska država izazvala je oblak toksičnih plinova paljenjem naftnih polja i tvornica sumpora. Primjeri štetnih učinaka oružanih sukoba na okoliš prisutni su širom svijeta. Tako su tijekom sukoba u Ukrajini, ruski napadi na industrijska postrojenja uzrokovali curenje otrovnih plinova poput amonijaka, što posljedično pridonosi dugoročnom zagađenju tla i vode. U Kolumbiji, DR Kongu i Južnom Sudanu, pojačana sječa šuma i ilegalno rudarenje znatno su oštetili biološku raznolikost tih regija. Istovremeno, ratno razaranje u zemljama poput Sirije, Jemena i Gaze dodatno narušava ključnu infrastrukturu poput postrojenja za pročišćavanje vode, što ugrožava zdravlje stanovništva i prijeti opskrbi pitkom vodom.
Tiha žrtva nisu samo prirodni resursi već i žarišne točke bioraznolikosti. Studija (Hanson et al., 2009.) je analizirala lokacije 146 oružanih sukoba u razdoblju od 1950. do 2000. godine, te je utvrđeno je da je 80% oružanih sukoba nastalo i trajalo na žarišnim lokacijama bioraznolikosti. Važnost takvih lokacija je u tome što su one dom mnogim endemskim vrstama, 40% svim poznatim vrstama kopnenih kralježnjaka i 50% svim poznatim biljnim vrstama.
Primjer devastacije važnih lokacija su i 3 milijuna hektara ukrajinskih zaštićenih područja pogođenih ruskom ratnom invazijom. Prema podacima koji su objavljeni ove godine, bioraznolikošću-bogatih 39 zemalja, kao što su Brazil i Kolumbija, trenutno doživljavaju trajne ili eskalirajuće razine sukoba.
Oružani sukobi se ne stišavaju, a posljedice klimatskih promjena mogu samo pogoršati stanje. Iz tog se razloga pojmovi sukoba i važnosti zaštite prirode sve više zajedno promatraju. UNEP je u svibnju 2017. godine prepoznao zdrav okoliš i održivo korištenje prirodnih resursa kao čimbenike koji smanjuju rizik od oružanih sukoba. Također je, u listopadu 2022. godine, UN donio 27 načela Rezolucije Zaštita okoliša u vezi s oružanim sukobima.
Degradacija prirode i njenih resursa nastaje tijekom i nakon rata, direktno ili kao lateralna žrtva. S obzirom na to da je nedostatak prirodnih resursa odgovaran za skoro polovicu svih sukoba posljednjih šest desetljeća, degradacija žarišnih točaka bioraznolikosti može imati dugoročne negativne posljedice, uključujući poticanje budućih sukoba.
Izvori:
Hanson et al., 2009.: The Society for Conservation Biology
Slika: