Dekarbonizacija je nezaustavljiva, ali bila bi još brža bez zamki onih koji se danas predstavljaju kao spasitelj Zemlje. U stvarnosti, oni samo oporezuju građane kako bi memorirali zagađivanje „nacionalnim strateškim prvacima“.
Kao što je naglasio autor članka:
Ne radi se o zaštiti okoliša nego o zaštiti političkog traženja najamnine, što je vrlo privlačno većini intervencionističkih političara jer je to jedini način da nastave provoditi moć koja im bježi iz ruke kad postoji stvarna konkurencija – tehnološki napredak i transparentnost.
Daniel Lacalle
Realnost je da intervencionistički sustavi nikada ne brane poboljšanje okoliša, već imaju za cilj prisvojiti klimatsku zastavu da učine suprotno, a zatim okrive najbližeg vanjskog neprijatelja. Politizacija klimatskih akcija ne brani okoliš, već skriva intervencionizam. Najveće subvencije zagađenja su, iznenađenje, sve u zemljama s malom ekonomskom slobodom, vlade s maksimalnom kontrolom gospodarstva i s državnim tvrtkama. Kad se konkurencija zanemari ili odbaci, a ekonomska logika ulaganja ustupi, vlade nikada ne promiču promjene, samo prikrivaju neučinkovitost dobrim riječima.
Daniel Lacalle
Postoje samo dva načina za rješavanje problema zaštite okoliša: konkurencija i tehnologija. Nijedna vlada opsjednuta kontrolom moći i cijena neće priznati te mogućnosti.
Tehnologija i konkurencija mogu brže i učinkovitije postići dekarbonizaciju. Ali tehnologija i konkurencija smanjuju cijene i suzbijaju vladinu kontrolu, dvije stvari koje vlade ne žele da se dogode. Stoga oporezuju građane. Samo slobodna tržišta daju rješenje za klimatske izazove.