Prema dosadašnjim istraživanjima nuklearni rat velike skale doveo bi do smanjenja srednje globalne temperature zraka i do 8 °C. Posljednji put kada je ta srednja temperatura bila 5 °C manja od današnje bilo je za vrijeme ledenog doba prije 18 tisuća godina.
Od početka industrijske revolucije čovjek je znatno utjecao na klimu emisijom velike količine stakleničkih plinova u atmosferu. Zbog povećanja količine stakleničkih plinova došlo je do dodatnog zagrijavanja Zemlje. S druge strane, u slučaju većeg nuklearnog rata može doći i do drugačijeg procesa – umjetno uzrokovanog ledenog doba.
Čvrsti podaci zapravo nisu dostupni jer dosad nije bilo velikih nuklearnih ratova koje bi znanstvenici mogli mjeriti. Međutim, nekoliko studija istraživalo je koncept nuklearne zime i njezine potencijalne učinke.
Što je nuklearna zima?
Nuklearna zima je teorija razvijena osamdesetih godina prošlog stoljeća koja govori o utjecaju nuklearnog ratovanja na klimu. Uz ogromnu fizičku štetu izgrađenom i prirodnom okolišu, kao i dugotrajnu radijaciju, nuklearni sukob prouzročio bi brze promjene klime na Zemlji.
Teorija kaže da bi prilikom više stotina nuklearnih eksplozija i požara koje one uzrokuju došlo do emisije velike količine prašine, čađe i dima u troposferu, sloj atmosfere koji se nalazi 10-15 km iznad površine Zemlje. Ova čađa je ključan element jer ona vrlo efektivno apsorbira Sunčevo zračenje čime zagrijava okolni zrak tako da bi se dim i čađa prilikom zagrijavanja od Sunca podigli u stratosferu (iznad otprilike 15 km) gdje bi mogli ostati i godinama.
Govorimo o nekoliko stotina milijuna tona čestica dima i čađe koji bi nakon nekog vremena pod utjecajem stratosferskog vjetra, koji se kreće u smjeru zapad-istok, tvorili crni gusti pojas oko Zemlje. Ovime se otežava Sunčevim zrakama da zagrijavaju Zemljinu površinu, došlo bi do zamračenja i pada temperature što bi bilo pogubno po svjetsku poljoprivredu i uzrokovalo bi glad milijardi ljudi diljem svijeta.
Prilikom nuklearnih eksplozija došlo bi do emisije velike količine dušikovih oksida koji imaju razoran učinak na ozonski sloj. Ozonski sloj nas inače štiti od štetnog UVB i UVC zračenja sa Sunca, a s obzirom na to da bi on bio uništen, Sunčeve zrake koje bi uspjele doći do površine Zemlje bile bi mnogo opasnije od onih današnjih.
Ali, čađa dolazi u atmosferu i erupcijom vulkana i požarima, zašto su nuklearne eksplozije drugačije?
Pri velikoj erupciji vulkana dolazi do emisije sulfatnih aerosola u atmosferu, a oni ne apsorbiraju toliku količinu Sunčevog zračenja i kraće se zadržavaju u atmosferi, dok čađa iz nuklearnih eksplozija može ostati u atmosferi i do desetljeća.
Čađa nastala u požarima također može doprijeti do stratosfere i predstavlja problem, ali njena količina je nezamjetna naspram one nastale požarima nakon nuklearnih eksplozija (zato što je ovdje pretpostavka da imamo mnogo nuklearnih eksplozija koje uzrokuju mnogo požara veličine gradova). Veliki masovni požari bi pak mogli imati isti učinak.
Što bi se dogodilo s morem?
Manje Sunčevog svijetla tijekom nuklearne zime znači i manje fitoplanktona u moru, a pokazalo se da bi se u najgorem slučaju moglo smanjiti njegovo svojstvo upijanja ugljika za trećinu.
Nova istraživanja pokazuju kako bi nuklearno ratovanje moglo potaknuti „nuklearni El Niño“ događaj, jači od dosadašnjih El Niño faza i puno dugotrajniji, što ovisi o količini nuklearnih eksplozija. U takvim uvjetima bilo bi vrlo teško proizvesti hranu u oceanu, ali i na kopnu s obzirom na to da on uvelike utječe na količinu kiše diljem Zemlje – u jednim krajevima donosi ozbiljne suše a u drugim intenzivnu oborinu te poplave.
Također, Golfska i Sjevernoatlantska struja bi slabile te bi u potpunosti mogle prekinuti svoj tok kojim inače donose toplije vrijeme na istok Sjeverne Amerike te zapad i sjeverozapad Europe, što bi također pospješilo razvoj hladnih uvjeta na tim područjima i promijenilo obrasce oborina.
Jačina i duljina trajanja nuklearne zime ovise o količini korištenog nuklearnog oružja, ali se pokazalo da bi već pri nekoliko stotinjaka manjih nuklearnih eksplozija došlo do nuklearne zime u trajanju od nekoliko desetljeća. Također, nuklearna zima ne mora nužno rezultirati snijegom: poremećaji vremenskih obrazaca, smanjena količina isparavanja pa time i oborina može pretvoriti Zemlju u hladnu pustinju. U slučaju oborina, one bi bile kontaminirane radioaktivnim materijalom pa time i otrovne. S obzirom na to da bi ovakvi uvjeti doveli do 10-godišnjeg deficita usjeva, čak i uz zalihe koje danas imamo samo bi određen broj ljudi preživio. Oni koji bi preživjeli nuklearnu zimu, najvjerojatnije bi se suočili s glađu, nedostatkom vitamina i minerala, štetnim Sunčevim zračenjem uslijed uništenog ozonskog omotača, kontaminacijom resursa radioaktivnim materijalom i raznim bolestima što bi nastavilo smanjivati populaciju Zemlje.
Video o nuklearnoj zimi možete pogledati na poveznici.
Izvori:
https://www.britannica.com/science/nuclear-winter
https://eos.org/articles/nuclear-winter-may-bring-a-decade-of-destruction
https://eos.org/articles/nuclear-war-would-spawn-a-nuclear-el-nino
https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/0096340212459127
https://www.retroreport.org/video/nuclear-winter/