Početak studenog 2021. Oči svijeta i svjetla reflektora usmjerena su na Glasgow. Na ovom su se mjestu okupili čelnici svijeta raspravljajući o pitanjima koja bi mogla odrediti budućnost naših potomaka, ali i „utabati“ put kojim će se kretati čovječanstvo.
Dugo očekivani skup više od 200 nacionalnih delegacija, tzv. klimatska konferencija stranaka COP26, kao rezultat dvotjedne rasprave trebao je dati odgovore na mnoge nedoumice i pitanja, poput dovršenja Pariškog pravilnika i proširenja klimatskog financiranja, naročito onog vezanog na prilagodbu klimatskim promjenama, ali prije svega, trebao je poslužiti kao svojevrsna odskočna daska za povećanje nacionalnih i globalnih klimatskih ambicija.
Neizvjesni pregovori u konačnici su rezultirali novim krovnim dokumentom klime, tzv. Glasgowskim klimatskim paktom. COP26 je bez dvojbe zakoračio putem ka napretku i donio ambiciozne zaključke i ciljeve, međutim, jesu li obećanja dana novim dokumentom bila dovoljna da se osigura klimatski sigurna budućnost nas i naše djece, vjerojatno bi trebali tek saznati. Generalno gledajući, postoji određeni jaz između planova za smanjenje emisija stakleničkih plinova koje su zemlje stavile na stol i stvarnih potreba za sprječavanje potencijalne klimatske katastrofe. S druge strane, valja istaknuti zasigurno jedno od najvećih postignuća COP26, a to je da se pristankom na godišnje revizije nacionalnih planova u nadolazećim godinama, osiguralo održanje cilja Pariškog sporazuma na životu.
Odluka o smanjenju upotrebe ugljena i ukidanju subvencija za fosilna goriva, prepoznata je ključnom kod suzbijanja globalnog zagrijavanja. Međutim, protivljenje velikih zemalja, koje su ujedno i veliki potrošači ugljena, pokazuje kako neće biti nimalo lak zadatak na vrijeme doći do globalnog kraja ovog najprljavijeg fosilnog goriva. Državama u razvoju obećana je snažnija financijska podrška za mjere prilagodbe klimatskim promjenama. Međutim, možda jedan od najvećih nedostataka konferencije je to što nije postignut napredak u uspostavljanju mehanizma za financijsku potporu najranjivijim zajednicama koje već proživljavaju nepopravljive posljedice klimatskih promjena.
Kad je riječ o globalnom zagrijavanju, čini se kako vrijeme lagano curi, a potrebno smanjenje iz godine u godinu značajnije se ne mijenja. Čak i najoptimističnija predviđanja znanstvenika pokazuju kako bi se naša planeta mogla zagrijati za najmanje 1,8 stupnjeva. Za sada imamo samo obećanje na papiru da zagrijavanje neće prijeći 2,4 stupnja. No zastanemo li i sagledamo što se zapravo događa na području ublažavanja neželjenih posljedica, znanstvenici tvrde, na dobrom smo putu ka barem 2,7 stupnjeva toplijoj sutrašnjici. Čak i jedan stupanj zatopljenja u ovoj fazi može značiti samo pusto preživljavanje, pa se nameće pitanje, što za sve nas znači 2,7 Celzijevih stupnjeva globalnog temperaturnog rasta?
Čini se kako je Glasgow jedna od usputnih stanica. A prema svemu sudeći, čeka nas još dug put i žustra borba za klimu u kojoj će čovječanstvo moći sa sigurnošću tvrditi da je dugoročno osiguralo opstanak na ovoj planeti.
Naslovna fotografija: Pixabay.com