English
Bečki tim znanstvenika proveo je istraživanje kojim dokazuju da mikroplastika i nanoplastika mogu prodrijeti u ljudski mozak. Navedeno stvara temelj za daljnja istraživanja koja za cilj imaju zaštitu čovjeka i okoliša. Sitne čestice plastike predstavljaju jedan od najvećih ekoloških problema današnjice zato što ulaze u ljudsko tijelo putem hrane i pića. Medicinsko sveučilište u Beču je prvi put objasnilo mehanizam kojim mikroplastika i nanoplastika prelaze krvno-moždanu barijeru i dospijevaju u mozak. Krvno-moždana barijera je važna zaštita koja sprječava ulazak otrova i patogena u mozak.
Spomenuto istraživanje uključivalo je oralno davanje doza mikroplastike i nanoplastike iz polistirola životinjama. Polistirol je široko rasprostranjen umjetni materijal koji se koristi u pakiranju hrane. Pojam nanoplastike odnosi se na čestice plastike manje od 0,001 milimetra, dok se mikroplastika odnosi na čestice veličine do 5 milimetara koje su vidljive golim okom.
Istraživanje je također pokazalo da se prisutnost čestica polistirola može detektirati u mozgu samo dva sata nakon konzumacije. Do sada mehanizam kojim se mikroplastika i nanoplastika probijaju kroz krvno-moždanu barijeru nije bio poznat medicinskoj zajednici. Znanstvenici su pomoću računalnih modela otkrili da je površinska struktura čestica plastike ključna za njihov prijenos u mozak. Čestice plastike u mozgu mogu povećati rizik od upale, neuroloških poteškoća i neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti.
Također, sličnu zaštitnu stijenku ima i crijevo. Sitne čestice plastike u probavnom sustavu povezane su s lokalnim upalnim i imunološkim reakcijama te razvojem raka. Uz to, istraživanja su pokazala da osoba koja dnevno popije preporučenu količinu vode od 1,5 do 2 litre, godišnje unese oko 90.000 sitnih čestica plastike. S druge strane, osobe koje piju vodu iz slavine unose otprilike 40.000 čestica plastike godišnje.
Kako bi se smanjio daljnji štetan utjecaj mikroplastike i nanoplastike na ljude i okoliš, važno je ograničiti njihovo širenje i upotrebu. Uz to, Medicinsko sveučilište u Beču naglašava da je od vitalne važnosti nastaviti istraživanja o utjecaju sitnih čestica plastike.
