Prijelaz na čisti, javni morski i cestovni promet, atraktivan za putnike, te postepeno izbacivanje onečišćujuće flote auta predstavlja zbroj intervencija koje će pomoći Crnoj gori da preokrene negativan trend u sektoru prometa.
Mnoga poboljšanja u prilagodbi i otpornosti proizići će iz ulaganja u ključne sustave, poput vode, prijevoza i poljoprivrede. Međutim, odluke o ulaganju i na državnom i na privatnom tržištu još uvijek ne uzimaju sustavno u obzir fizičke klimatske rizike, iako se ta pojava mijenja.
Rješavanje ovih infrastrukturnih izazova zahtijevat će značajna ulaganja. Potrebno je mnogo bilijuna dolara za izgradnju novih elektroenergetskih mreža, sustava javnog prijevoza i drugih objekata koji su presudni za podizanje životnog standarda širom svijeta, posebno u zemljama u razvoju, i za nadogradnju postojećih sustava – istovremeno smanjujući emisije ugljika u borbi protiv klime promjena. Ali troškovi neuspjeha u ispunjavanju ovih izazova još su veći. Bez pouzdane struje, vode, prijevoza, kanalizacije i ostalih osnovnih infrastrukturnih usluga, gospodarstva će se smanjivati, cijele će zemlje zaostajati, bolesti će uzimati veći danak, a trajni problemi poput siromaštva i nejednakosti bit će teže riješiti.
Štoviše, svaki kvar mosta ili kvar u proizvodnji energije šalje mreškanje neizravnih utjecaja u cijelom gospodarstvu koji mogu biti višestruko veći od izravnih šteta. Ljudi možda neće moći doći na posao. Hrana može istrunuti prije nego što stigne na tržište. Lanci opskrbe u industriji mogu se prekinuti, a tvornice će možda morati usporiti proizvodnju ili se zatvoriti. Stoga je ključno isplanirati i provoditi inicijativu zelenog prometa, koji će uključiti svijest o potrebi smanjenja emisije ugljičnog dioksida.