English
Beč želi uspostaviti tzv. zone za zaštitu klime u kojima bi izgradnja novih zgrada izuzimala korištenje nafte ili plina, a grijanje, hlađenje i topla voda temeljena na područnom sustavu grijanja ili drugim okolišno prihvatljivim energetskim izvorima. Potonji svojevrstan standard bi se odnosio i na privatne i na javne građevinske tvrtke.
U urbanim područjima živi više od polovice svjetske populacije i središta su prilika i inovacija. Napori na prilagodbi, ako su dobro osmišljeni, mogu iskoristiti ovu transformirajuću energiju i generirati visoke ekonomske povrate. Primjerice, u obalnim gradovima trošak dobre prilagodbe iznosi desetinu cijene nepoduzimanja radnje. Da bi planirali i pružili otpornije urbane usluge, gradovi svugdje trebaju ulagati u bolje informacije o klimatskim rizicima i tehničke kapacitete, oslanjajući se na vjerodostojne topografske podatke i podatke na razini zajednice. Oni bi također trebali ulagati u rješenja temeljena na prirodi za rješavanje rizika od vode i topline, te u poboljšanje životnih uvjeta 880 milijuna ljudi koji žive u neformalnim naseljima koja su vrlo osjetljiva na klimatske promjene.
Luke, ceste, električna energija, kanalizacija, kanalizacija i komunikacijski sustavi primjeri su infrastrukturne imovine pod rizikom od klimatskih promjena. Izoliranje postojeće infrastrukture i stvaranje nove infrastrukture koja je otpornija na klimu ima zdrav ekonomski smisao – u prosjeku su koristi veće od troškova za 4: 1.
Konačno, moramo ići dalje od zaštite pojedinačne imovine i osigurati da je cijeli sustav otporniji donošenjem ispravnih izbora o tome gdje i što graditi, koju postojeću imovinu nadograditi, dajući prednost zelenoj infrastrukturi gdje god je to moguće i osiguravajući da infrastruktura i dalje funkcionira kako nastaju štete.
Kao rezultat ovih novo uvedenih zona zaštite klime, Beč će godišnje graditi oko 8000 stanova na održiviji način.
