English
Poljoprivreda bi mogla postati rješenje za klimatske promjene, umjesto da bude dio problema. To bi podrazumijevalo širenje principa agroekologije uz istovremeno stvaranje otpornosti na klimatske promjene i bolesti usjeva.
Claire Chenu, profesorica na francuskom Nacionalnom istraživačkom institutu za poljoprivredu, hranu i okoliš (INRAE), objašnjava: „Glavna ideja koja stoji iza inicijative “4 na 1000 “ je održivo upravljanje tlima kako bi se mogle ispuniti mnoge funkcije koje očekujemo od njih. To je prije svega ključno za potporu proizvodnji i sigurnosti hrane, ali i za ublažavanje klimatskih promjena i pomoć poljoprivredi da se tome prilagodi.” Dakle, povećanje količine ugljika pohranjenog u tlu fotosintezom također bi moglo pomoći u smanjenju atmosferskog CO2.
Ključ ovog fenomena je fotosinteza, što znači da poljoprivrednici moraju igrati vitalnu ulogu u skladištenju ugljika jer za njih besplatno rade milijarde tvornica: kloroplasti, organele u kojima se odvija fotosinteza. Fotosinteza je jedinstveni postupak koji omogućava biljkama da sintetiziraju svoja tkiva (organske tvari) koristeći svjetlosnu energiju i ugljični dioksid (CO2) apsorbiran iz zraka. Dijelovi usjeva koje koristimo pretvaraju se natrag u CO2 bez pohrane ugljika, ali ono što ostane na polju (stabljike, korijeni, pokrivač tla) pomaže u povećanju organske tvari u tlu i hvatanju ugljika. Nadalje, dok rastu, biljke ubrizgavaju šećere (koji sadrže ugljik) kroz svoje korijene u tlo, hraneći mikrofaunu i gljivice koje im donose (prehrana, otpornost na bolesti).
